Pekara Vrban postoji od 1991. godine, ali zapravo pocinje prije toga. Antein djed Josip je bio pekar u Benkovcu, u malog selu u Ravnim Kotarima. Imao je pecnicu u dvoristu kuce - kamena, na drva, dovoljno veliku za dvadesetak kruhova odjednom. Pekao je za selo, dva puta tjedno, i svi su dolazili po kruh s platnom u rukama.
Poceci (1991.)
Ante Vrban je odrastao gledajuci djeda kako mijesi tijesto. Naucio je osnove prije nego sto je krenuo u skolu. Nakon zavrsene srednje skole - ugostiteljska, smjer pekar - radio je pet godina u vecim pekarama u Zadru i Splitu. Naucio je puno o proizvodnji, o organizaciji, o tome kako se vodi pogon. Ali nije mu se svidjelo. Previse strojeva, premalo ruku.
1991. je otvorio vlastitu pekaru u Sirokoj ulici u centru Zadra. Vrijeme je bilo lose - rat, nestasice, nesigurnost. Ali ljudi su i dalje trebali kruh, mozda vise nego ikad. Ante je pekao bijeli kruh i zemicke, i prodavao ih kroz prozor lokala koji je bio manji od dnevne sobe. Prvu godinu je radio sam - sam mijesio, sam pekao, sam prodavao.
Rast (2000-2015)
Posao je rastao polako ali postojano. Krajem devedesetih Ante je zaposlio prvog pomocnika - Ivicu, koji radi kod nas i danas, dvadeset pet godina kasnije. 2002. je prosirio lokal, kupio profesionalnu peec, i poceo raditi peciva i croissante uz kruhove.
2008. je otvorio drugu poslovnicu na Vostarnici, na drugom kraju grada. Trebalo je petnaest godina da napravi taj korak - htio je biti siguran da kvaliteta nece pasti kad se prosiri. I nije pala. Ivica je preuzeo Sирoku ulicu, Ante je podesavao novu pekaru, i oboje su pekli isti kruh po istom receptu.
2012. se udruzio s jednom malom mlinaricom u Slavoniji koja mu je pocela mljeti brasno po mjeri - specificnu mjesavinu za svaku vrstu kruha. To je bio prelomni trenutak: kvaliteta brasna direktno utjece na kvalitetu kruha, i kad imas kontrolu nad brasnom, imas kontrolu nad svime.
Danas
Ante ima 58 godina i jos uvijek dolazi u pekaru u cetiri ujutro. Kaze da ne moze spavati kad zna da netko drugi pali peci. Njegova kcerka Marina se ukljucila 2018. - studirala je prehrambenu tehnologiju u Zagrebu, radila godinu dana u jednoj pekarni u Becu, i vratila se s idejama o novim kruhovima, o fermentaciji kiselim tijestom, o lokalnim brasnima.
Imamo tri poslovnice u Zadru, dvanaest zaposlenih, i pecemo oko 500 kilograma kruha dnevno. Nije malo i nije puno - dovoljno da svaki kruh mozemo pratiti od brasna do police. Kad poraste potraznja, ne pojacavamo strojeve nego zaposlimo jos jedne ruke. Jer kruh nije stvar strojeva.